-???-

-???-



Mačvanski okrug


Mačvanski okrug se nalazi u zapadnom delu Srbije, a sedište okruga je grad Šabac. Pored Šapca, mačvanski okrug čine i opština Bogatić, opština Loznica, opština Vladimirci, opština Koceljeva, opština Mali Zvornik, opština Krupanj i opština Ljubovija. Površina okruga je 3.268m2 , a broj stanovnika je 339.644.

Opština

Površina teritorije opštine u kilometrima kvadratnim

Broj stanovnika u opštini po popisu iz 2002. godine

Gustina naseljenosti po kvadratnom kilometru

Šabac

795

122.893

155

Bogatić

384

32.990

86

Vladimirci

338

20.373

60

Koceljeva

257

15.636.

61

Krupanj

342

20.192

59

Loznica

612

86.413

141

Ljubovija

354

17.052

48

Mali Zvornik

184

14.076

77



Grad Šabac

Šabac je bio veoma značajan pogranični grad za Otomansku imperiju. U njemu se odvijala trgovina, preko njega su karavani prevozili egzotičnu robu iz Turske i sa Bliskog istoka u Ugarsku i Austriju. Kroz Šabac se odvijala i veoma živa unutrašnja trgovina između krajnjih zapadnih krajeva Turskog carstva i njegovih centralnih i istočnih delova. Veći istorijski značaj za Srbe, Šabac dobija sa izbijanjem Prvog srpskog ustanka 1804. godine. U njegovoj okolini odigralo se nekoliko značajnih bitaka između Turaka i srpskih ustanika. Najznačajnija je Bitka na Mišaru 1806. godine. Poseban razvoj, Šabac doživljava po završetku Drugog srpskog ustanka, za vreme Jevrema Obrenovića, brata kneza Miloša.Današnji Šabac se prostire na površini od ukupno 795 kvadratna kilometra, a njegova teritorija, pored gradskog jezgra, obuhvata još pedeset jedno naseljeno mesto. Šabac je administrativni i privredni centar, ali i centar različitih socijalnih delatnosti Mačvanskog okruga. Šabac se nalazi na desnoj obali reke Save, 103 km uzvodno od Beograda. Graniči se sa opštinama: Bogatić, Loznica, Vladimirci i Koceljeva. Ka Šapcu gravitiraju tri mikroregije koje čine njegovo poljoprivredno zaleđe: ka zapadu se prostire Mačva, ka jugu Pocerina, ka istoku Posavina. Prema poslednjem popisu iz 2002. godine, Šabac ima 122.893 stanovnika. Šabac je dobio status grada 2008. godine.


informacije o kulturnim sadržajima pretražite kroz glavni meni

Grad Loznica

Grad Loznica je prirodni, privredni, saobraćajni i kulturni centar Podrinja. Nalazi se u zapadnoj Srbiji i prostire na površini od 612 kvadratnih kilometara na granici sa Bosnom i Hercegovinom. Grad obuhvata pedeset četiri naseljena mesta, od kojih su Loznica i Banja Koviljača klasifikovana kao gradska. Prema popisu iz 2002. godine, na teritoriji grada živi 86.413 stanovnika, od čega 26.203 u gradu i 60.210 u naseljenim mestima. Dobar geografski položaj Loznice omogućio je i dobru saobraćajnu komunikaciju. Kroz Loznicu prolazi glavna saobraćajnica Beograd-Šabac-Loznica-Zvornik-Tuzla-Sarajevo, odnosno Bijeljina-Loznica-Mali Zvornik-Ljubovija-Bajina Bašta-Užice i dalje do Crnogorskog primorja. Put Loznica-Osečina-Valjevo-Lajkovac izlazi na Ibarsku magistralu. Kroz Loznicu prolazi i železnička pruga Šabac-Zvornik. Loznica je staro naselje. Smatra se da je osnovana na mestu sa ostacima rimskog naselja AD Drinum. Kroz istoriju, naselje se pominje više puta: u povelji kralja Milutina iz XIII veka, 1528. i 1548. godine, kao selo u nahiji Tičar i, kasnije, kao Tisnica. Kao gradsko naselje, Loznica se formirala 1834, godinu dana posle pripajanja Kneževine Srbije. Pored muške osnovne škole, koja s prekidima radi od 1795. godine, 1858. godine Loznica dobija žensku školu, a 1871. nepotpunu gimnaziju. Već 1888. godine Loznica ima Novčani zavod, štedionicu, sud, bolnicu.

informacije o kulturnim sadržajima pretražite kroz glavni meni

Opština Bogatić

Opština Bogatić predstavlja jedinstvenu celinu sa mačvanskom ravnicom. Prostire se između Drine i Save, u severozapadnom delu ravnice. Na površini od 384 km kvadratnih nalazi se 14 naselja varošica Bogatić, seoske varošice Badovinci, Glušci, Dublje, Klenje, Crna Bara; naselja primarnog seoskog tipa Banovo Polje, Belotić, Glogovac, Mačvanski Metković, Očage, Salaš Crnobarski, Sovljak, Uzveće.
Na teritoriji Opštine Bogatić, prema popisu iz 2002. godine živi 32.990 stanovnika. Najveći deo stanovništva bavi se poljoprivredom.
Kulturno-obrazovni centar je jedina ustanova kulture u Opštini Bogatić.
U šest sela rade matične osnovne škole, u ostalim selima izdvojena odeljenja, a u Bogatiću “Mačvanska srednja škola”. Ukupno je osnovnim i srednjim obrazovanjem obuhvaćeno oko 3.500 učenika.


Opština Koceljeva

Opština Koceljeva se nalazi u Tamnavskoj ravnici u severozapadnom delu Centralne Srbije. Okružena je Kolubarskim basenom na istoku, Mačvom i Pocerinom na zapadu, Sremom na severu, planinskim pobrđem Vlašića i valjevske Podgorine na jugu. Zauzima površinu od 257 km? .
Opština Koceljeva se sastoji od 17 naselja. Po podacima iz 2002. godine u opštini živi 15.636 stanovnika.
Ustanova koja je zadužena za kulturu je Biblioteka "Janko Veselinović".
Opština Koceljeva broji 16 osnovnih i jednu srednju škola, a imaju i jednu radio-stanicu- Radio 5.






Opština Krupanj

Prvi arheološki nalazi Krupnja datiraju još iz perioda neolita, a na ulazu u opštinu postoje ostaci rimskog rimskog naselja sa fragmentima rimske keramike - ostatak objekta poznatiji kao Vila Rustika.
Naziv Krupanj prvi put se pojavljuje u dubrovačkim spisima 1417. godine. Razvojem rudarstva u Srednjem veku Krupanj je postao značajno rudarsko mesto kroz koga su prolazili dubrovački karavanski putevi.
Savremeni Krupanj karakteriše ekološki nezagađena i atraktivna priroda. Naselje je smešteno u dolinsko proširenje kroz koje protiču četiri brze rečice na kojima je podignuto 15 mostova, sa planinskim zaleđem Jagodnje, Boranje i Sokolskih planina.
Biblioteka "Politika" je ustanova kulture koja funkcioniše u Opštini.
Na teritoriji opštine Krupanj postoje dve osnovne škole i jedna srednja škola.Prema popisu iz 2002.godine bilo je 4.912 stanovnika.


Opština Ljubovija

Ljubovija je opština u zapadnoj Srbiji i ima površinu od 356 km kvadratnih. Lokalni stanovnici ovaj kraj zovu Azbukovica, a sebe Azbukovčanima. Prema popisu iz 2002.godine opština Ljubovija ima 17.232 stanovnika.
Najveće mesto je Ljubovija koje je njeno središte, sa oko 5.000 stanovnika, a postoji još 26 uglavnom manjih sela od kojih su najveća Crnča i Vrhpolje.
Biblioteka "Milovan Glišić" stožer je kulture za Opštinu Ljubovija.
Ljubovija je dobila ime po begu Ljuboviću, koji je u vreme društvenog i ekonomskog uspona , sagradio kulu iznad polja Drabića. Oblast na kojem se Ljubovija prostire bila je naseljena u praistorijsko i antičko doba, što svedoče brojni arheološki nalazi.


Opština Mali Zvornik

Opština Mali Zvornik zauzima centralni deo severo-zapadne granice Republike Srbije, u srednjem Podrinju. Drinom stvorena i omeđena, pre pola veka, opština Mali Zvornik je jedna od najmlađih u Srbiji. Prostire se na 184 km, i sačinjavaju je 12 naseljenih mesta, sa ukupno 14.076 stanovnika.
Da bi kontrolisali put koji je vodio duž obe obale Drine ka severnoj prestonici carstva, Sirmijumu, Rimljani su izgradili i posebno utvrđene postaje, kastrume, poput one koja se uzdiže iznad današnjeg Velikog Zvornika.
Biblioteka "17. septebar" je ustanova koja je zadužena za kulturu u Malom Zvorniku.
Teritorija opštine Mali Zvornik ima izuzetan turističko-geografski položaj, pruža se dužinom glavnog komunikacijskog pravca zapadne Srbije, Beograd - Bajina Bašta, koji je preko planine Tare povezan sa Jadranskom magistralom. Takođe, zahvaljujući novom mostu na Drini u Malom Zvorniku, opština je povezana sa Republikom Srpskom.






Opština Vladimirci

Opštinu Vladimirci čini 29 naseljenih mesta čiji je geografski, privredni, kulturni i administrativni centar varošica Vladimirci. Na području Opštine prema popisu iz 2002.godine živi 20.373 stanovnika od čega je preko 16 hiljada poljoprivrednog stanovništva.
Varošica Vladimirci i područje Opštine je bogate prošlosti i starine i ima svoj dug i zanimljiv istorijat. Pogodan geografski položaj uslovio je naseljenost ljudi na ovoj teritoriji od najstarijih vremena,o čemu svedoči mnoštvo arheoloških ostataka. U neolitskom periodu poznata su naselja u Beljinu,Debrcu i Jaloviku,dok su ostaci iz metalnog doba poznati u Provu,Debrcu,Riđakama,Beljinu i drugim naseljima. Od 1.veka nove ere područije današnje Opštine bilo je u sastavu Rimske imperije čije je središte bilo u Sirmijumu,današnjoj Sremskoj Mitrovici.Padom i podelom Rimskog carstva 475.godine nove ere ovaj kraj pripao je Istočnom rimskom carstvu-Vizantiji.
Biblioteka "Diša Antić" je jedina ustanova kulture u Opštini.
Mrežom osnovnih škola, na području opštine Vladimirci, obuhvaćeno je oko 1.000 učenika, a oko 400 stiče srednje obrazovanje.
Kada je reč o medijima , u Vladimircima funkcionišu četiri radio-stanice - Radio Mig, Radio Vladimirci, Radio Šane i Radio Gold.



-???- | -???-